
Ruke u zraku, ali pobjeda je zajednička!
Hvala mojim drugovima Suljo Doric i rahm. Kareliju što su me podigli u znak podrške i slavlja, i mojim vjernim navijačima, Fukarama, koji su navijali iz ugla i čuvali mi leđa.
Bila su to neka druga vremena, ali hrabrost i ponos ostaju isti.
Nadam se da će neki od mojih boksera koje treniram doživjeti nešto ovako. U Mejdan se dolazilo navijati za prave istinske šampione.
“Rudarski Gong” Tuzla, 1996. godina. Trenutak kada se sav trud i znoj pretvore u pobjedu.

Ruke u zraku, ali pobjeda je zajednička!
Hvala mojim drugovima Suljo Doric i rahm. Kareliju što su me podigli u znak podrške i slavlja, i mojim vjernim navijačima, Fukarama, koji su navijali iz ugla i čuvali mi leđa.
Bila su to neka druga vremena, ali hrabrost i ponos ostaju isti.
Nadam se da će neki od mojih boksera koje treniram doživjeti nešto ovako. U Mejdan se dolazilo navijati za prave istinske šampione.


